Kada se osoba uputi fitoterapeutu, od njega uz razgovor sigurno želi i pravi biljni pripravak koji će joj pomoći.
Piše: Ivo Bačlija
Taj razgovor je jako važan jer se kroz njega prije svega od strane fitoterapeuta traži da pokuša pronaći sam uzrok problema za koji osoba traži rješenje, a na drugoj strani je da bude što otvorenija u iznošenju tegoba koje je muče. Najbolje u svemu tome je to što obje strane iz tog razgovora uvijek nauče nešto novo. Ipak, čest je slučaj da ljudi koji mi dolaze po savjet već koriste određene pripravke, ali na pogrešan, pa i opasan način. Svi mi danas u nekoliko klikova lako dođemo do mišljenja „dr.Googla“ a, ako nam je ipak potrebno i drugo mišljenje onda jednostavno pitamo doktora „Yahooa“. Koliko god je mnoštvo informacija na dohvat ruke zapravo jako dobro, ipak se javlja problem kako ne pogriješiti pri izboru.
Nije strašno ako je netko svako jutro jedno vrijeme uzimao dvije jušne žlice maslinovog ulja u želji da tako ublaži svoj gastritis, neurodermitis ili artritis. Iako je ovo pogrešno jer su to upalni procesi, a u ovom ulju kako smo pisali su zastupljene samo proupalne omege 6, i 9. Tada osobu jednostavno uputite na druga ulja koja djeluju protuupalno i stvar se vrlo brzo uredi. Isto tako mnogi vjeruju da će sa te dvije žlice ovog ulja „očistiti“ jetru. To je naravno pogrešno, ali neće biti ni previše štete ako taj proces ne traje predugo. Veći je problem kad osoba oralno uzima određena eterična ulja sa vodom ili kako to predlaže francuska škola aromaterapije sa medom ili kockom šećera. Određena eterična ulja uzeta na ovaj način mogu oštetiti sluznicu jednjaka, jetru, bubrege…
Osobno jako cijenim eterična ulja kao pravu esenciju – „dušu“ ljekovite biljke. U jednom periodu čak sam ih i proizvodio i uvjeren sam da su jako vrijedna. Najčešće se dobivaju destilacijom uz pomoć vodene pare na dosta skupim i sofisticiranim uređajima. Za jednu litru eteričnog ulja kamilice npr., potrebno Vam je čak 500 kg, pola tone cvjeta kamilice. Za tu količinu potrebna je dobra godina, bez puno temperaturnih ekstrema, optimalna količina padavina, oranje, sjetva, žetva i hektar površine (deset tisuća kvadratnih metara). Znači, eterična ulja stvarno su vrijedna ali dio njihove šire definicije je da se ne miješaju sa vodom. Naravno, ne miješaju se ni sa medom, a još manje sa šećerom. Ako ih uzimate na takav način, jednostavno ćete s čašom vode ili žličicom meda te dvije ili tri kapi u jednom momentu progutati čiste i potpuno koncentrirane, nimalo razrijeđene u ovakvom mediju, a to je već opasno. Postoji isto tako način uzimanja čistog eteričnog ulja u kapsulama koje su za to predviđene, (to nisu obične celulozne ili želatinozne kapsule), ali i tu postoji određen rizik, da se kapsula ne raspadne još u jednjaku.
Ipak, kako bi iskoristili dobrobiti eteričnih ulja, možemo ih miješati sa hladno prešanim uljima s kojima se oni dobro sjedinjuju. Tako možemo bez bojazni nekoliko kapi npr. eteričnog ulja divljeg origana staviti u jušnu žlicu hladno prešanog ulja crnog kima i dobiti stvarno efikasno sredstvo koje će nas riješiti gljivica, parazita i bakterija. Interesantno je da se timokinon, eterično ulje crnog kima oslobađa već pri hladnom prešanju. Iako ovom ulju daje specifičan i za neke „težak“ i miris i okus, na našu sluzokožu djeluje blagotvorno.
Puno ljudi danas u raznim „smutijima“ ili zasebno, uzima lanene sjemenke i to je u redu, ali važno je uzeti u obzir da ih treba prije uzimanja samljeti. Ne treba ih kupovati već samljevene jer su u tom obliku već oksidirale, užegle. Isto vrijedi i za mljevene orahe ili mak. Nekoliko žlica mljevenog lana neće nas opskrbiti dovoljnom količinom vrijedne alfalinolenske kiseline (biljne omege 3), ali ove sjemenke uzete na ovaj način puno pomažu dobroj probavi. Kad smo kod sjemenki, vrijedne su naravno i one od suncokreta, buče, sezama… Ipak, kako ništa nije samo dobro ili loše, sve one mogu sadržati i afla toksine ako nisu bile dobro uskladištene, ako prije toga nisu dobro osušene, ili ako su do nas putovale s drugog kraja svijeta. Sjemenke sadrže i fitinsku kiselinu koja nam „otima“ kalcij ali nje se možemo relativno lako riješiti ako ih namačemo preko noći.
Nekako, najgore mi je kad čujem kako ljudi pokušavaju pobijediti one najteže bolesti uzimanjem većih količina lanenog ulja. Većina hladno prešanih ulja je bogata tokofereolom vitaminom E, koji je jak antioksidans i koji ih prirodno stabilizira. Kod lanenog ulja to nije slučaj, te je ono nestabilno i lako oksidira, užegne. Da se to ne bi dogodilo potrebno je pri samom prešanju lanenog ulja pristupiti zaštiti od oksidacije i pakirati ga u vrlo male doze koje će biti za praktično jednokratnu uporabu ili će se potrošiti u par dana. Dr. Budvig na koju se pozivaju oni koji precjenjuju mogućnosti ovog ulja govorila je o malim pakiranjima od 30 ml. koje su od oksidacije bile zaštićene plemenitim plinom argonom, koji je sadržaj štitio do otvaranja, a potom bi se ono iskoristilo u roku od 3 dana. Naravno i ta tri dana bi se ovo pakiranje čuvalo u hladnjaku, ali ne postoji hladnjak koji bi sačuvao pakiranje od 2,5 dl lanenog ulja na kojem piše da ima rok trajanja od godinu dana. U Francuskoj su takva pakiranja zabranjena. Eto upravo taj dio je „izgubljen u prijevodu“ i tako sačuvanog lanenog ulja koje bi stvarno pomoglo, kod nas jednostavno nema. Nas je ovo saznanje još prije desetak godina ponukalo da umjesto lanenog ulja započnemo proizvodnju sjetvenog podlanka ili kako ga još nazivaju „boljeg lana“ koji je pun omege 3 ali i E vitamina i zato ne oksidira.
