Svjetski dan slobode medija obilježava se svake
godine 3. svibnja od 1993. godine kad ga je proglasila
Glavna skupština Ujedinjenih naroda. Cilj obilježavanja
tog Dana, koji okuplja medijske profesionalce, koji potom
procjenjuju stanje slobode medija i raspravljaju
o mogućnostima za rješavanje brojnih izazova, jest podizanje
svijesti o važnosti medijskih sloboda i njezinih temeljnih načela.
Obilježava se na godišnjicu Windhoeške deklaracije,
izjave o principima slobodnih medija koju su sastavila skupina afričkih
novinara 1991. godine u Windhoeku, u Namibiji, s jedinstvenom
vizijom - zaštititi temeljna prava slobodnog tiska.
Godine 2010. u svijetu su ubijena 102 novinara, osam manje nego 2009., priopćio je Međunarodni novinarski institut (IPI),
a Reporteri bez granica (RFS) objavili su u povodu Svjetskog dana slobode medija popis 38 najvećih neprijatelja medijskih sloboda.
U posljednjih deset godina ubijeno je ukupno 788 novinara, i to najviše u Iraku (177), na Filipinima (96) i u Kolumbiji (50).[2]
Prema istraživanju američke neovisne udruge Freedom house Hrvatska je zemlja s "djelomično slobodnim" medijima, na 85. mjestu s rejtingom 41.[3]
Hrvatsko novinarsko društvo svake godine na Svjetski dan slobode medija upozorava na nedostatke, organizira prosvjedne skupove i izdaje priopćenja
»(...)Želimo upozoriti na još uvijek neuređene međusobne odnose vlasnika medija s jedne te urednika i novinara s druge strane.
Vlasnici i dalje izravno interveniraju u uređivačku politiku. Politički pritisci na medije nisu prestali ni u javnim, ni u lokalnim niti u privatnim medijima.
Oglašivači očekuju da za plaćeni prostor budu pomilovani, tako da mediji ne izvještavaju negativno o njima.
Mediji su u proteklim godinama zaslužni za otkrivanje ratnog kriminala i nekih značajnih korupcijskih afera, ali nažalost to nije dovoljno utjecalo na
pozitivne pomake u pravosuđu i vlasti.
Sadašnji trend izbjegavanja bitnih tema, forsiranje zabave, spektakla, dominacija crne kronike, izmišljanje i proizvodnja celebritija u konačnici
rezultiraju bijegom od novinarstva, cenzurom i autocenzurom.
HND još jednom ističe da štetu koju donosi kriza oglašivanja i pada naklada u tisku moraju prije svih pretrpjeti i podnijeti nakladnici, a ne novinari.(...)«
Godine 2011. na prosvjednom skupu predstavnica novinara HRT-a Elizabeta Gojan upozorila je kako je Hrvatska prema posljednjim istraživanjima po
stupnju medijskih sloboda iza Slovenije, Crne Gore i Srbije, dok smo od zemalja u okruženju ispred BiH i Makedonije.[2]
Prema podatcima Državnog zavoda za statistiku u Republici Hrvatskoj je u 2008. radilo 146 radiopostaja, 21 televizijski centar, 2 525 časopisa i 334 novine.
Izvor: Wikipedia
