O autorici
SLAĐANA VRESK je rođena 1938. godine. Školovala se u Zagrebu.
Diplomirala na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu – smjer geografija. Ne radi kao profesor u školi, nego u uredu na željeznici i u turističkoj agenciji “ATLAS”.
Odlaskom u mirovinu povremeno piše pjesme, te ih pokušava ilustrirati.
Vrlo je aktivna u društvenom životu. Redovita je članica zbora umirovljenika “Zrele trešnje”. Pored pjevanja uživa još u plesu,izletničkom planinarenju... U zadnje vrijeme ima manje uloge u glumačkim predstavama.
Inspiraciju za pjesme nalazi promatrajući prirodu i život oko sebe.
Predstavljamo prvu knjigu*
ZBIRKA PJESAMA NASTALA U PERIODU OD 1994.- 2022.
Ilustracije, skice, crteži : Slađana Vresk
Grafička priprema: Igor Vresk
Vlastita naklada
Naklada: 40 komada
@2023,Zagreb
Sadržaj
Pozdrav..........................................................................1
Buđenje..........................................................................2
Ljubav.............................................................................3
Život rijeke......................................................................4
Seoski put.......................................................................5
Vatra................................................................................6
Hvala...............................................................................8
Ples............................................................................... 9
Napušteno selo............................................................ 10
Bakino dvorište.............................................................11
Naša Slavica................................................................. 12
Rastoke..........................................................................14
Sjećanje na Ohrid...........................................................15
Zapažanja.......................................................................16
Dolazak večeri............................................................... 17
Gradski krovovi...............................................................18
Gledam.......................................................................... 19
Turanj............................................................................. 20
Starina............................................................................ 22
Šetnja..............................................................................23
Sličica grada................................................................... 24
Perači ulica......................................................................25
Sjena.............................................................................. 26
Ti si ovdje....................................................................... 27
Pjev................................................................................ 28
Maleni slavuji .................................................................29
Jugo................................................................................30
Jutro u kasno ljeto.......................................................... 31
Godine.............................................................................32
Zadnji list..........................................................................33
Tužna vrba...................................................................... 34
Breza u jesen.................................................................. 35
Putovanje........................................................................ 36
Promjene......................................................................... 37
Istina................................................................................ 38
Vrba................................................................................. 39
Podne u ljetu (pasja vrućina).......................................... 40
Očekivanje .......................................................................41
Krijesnice......................................................................... 42
Miris jeseni .......................................................................43
Žega .................................................................................44
Pčele................................................................................ 45
Stršljeni ............................................................................46
Vrapci ...............................................................................47
Zima u šumi .....................................................................48
Suze .................................................................................49
Villa ..................................................................................50
Oblaci ...............................................................................51
Pačvorci ............................................................................52
Ljetna sličica .....................................................................53
Ljetovanje .........................................................................54
Tamna noć ........................................................................55
Čovjek i jedro.................................................................... 56
Bilo je tako........................................................................ 57
Zaboravljen izvor ..............................................................58
Makovi ..............................................................................59
Lipa ...................................................................................60
Glazba............................................................................... 61
Kamen, nebo .....................................................................62
Ljubice ...............................................................................63
Moj mačak .........................................................................64
Zaljubljen u kvačicu ..........................................................65
F, F, F, ................................................................................ 66
Veljača ...............................................................................67
Snijeg u gradu ...................................................................68
Početak zime..................................................................... 69
Prvi mraz ...........................................................................70
Rivalstvo ............................................................................71
Boje ...................................................................................72
Bor..................................................................................... 73
Hladnoća ...........................................................................74
Magla .................................................................................75
Priprema........................................................................... 76
Zvon ..................................................................................77
Prijateljstvo .......................................................................78
Izvor Gacke ...................................................................... 79
Viđenja ............................................................................. 80
Galeb ............................................................................... .81
Igra mjeseca .................................................................... .82
Proljetna kiša ....................................................................83
Igra vode........................................................................... 84
Tamo negdje .....................................................................85
Jasmin ..............................................................................86
Tišina ................................................................................87
Let (lov) ............................................................................88
Jutro uz more ...................................................................89
Jesensko jutro uz jezero ..................................................90
Duga .................................................................................91
Jež ....................................................................................92
Vjeverica ...........................................................................94
Leptiri ...............................................................................95
Puž ...................................................................................96
Stonoga ............................................................................97
Žabe................................................................................. 98
Ljetna žega .......................................................................99
Grlice ...............................................................................100
Srna .................................................................................101
Rumene trešnje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .............102
Zagrljaj .............................................................................103
Realnost ...........................................................................104
Zvuci ................................................................................105
Nada ................................................................................106
Šarena slika .....................................................................107
Stari park .........................................................................108
Tepanje ............................................................................109
Mačak i gušter .................................................................110
Djevojčica ........................................................................111
Dva muškarca .................................................................112
Djed .................................................................................113
Izgubljen u šumi.............................................................. 114
Želja ................................................................................115
Kozlići ..............................................................................116
Znatiželja......................................................................... 117
Povjetarac....................................................................... 118
Gledaj mama! ..................................................................119
Labudovi ..........................................................................120
Volim ................................................................................121
Vragolasta moda ..............................................................122
Lisica – lija ........................................................................124
Mali medo .........................................................................125
Skakavac.......................................................................... 126
Ptićica............................................................................... 127
Rano proljeće u šumi ........................................................128
Život.................................................................................. 129
Da li ima?.......................................................................... 130
Neobični susjedi ..............................................................131
Svašta ...............................................................................132
Na tržnici ..........................................................................133
Ukratko o autorici .............................................................135
/ 1
Pozdrav
Kad se ptice
svakog jutra
sa suncem
kroz cvrkut bude,
tad im pjesma
zrakom leti
i pozdravlja redom ljude
.
Prihvatimo ove zvuke
i neka nam podstrek daju
da nam bude
svima ljepše,
sve o tome ljudi znaju
.
Po naravi
ja sam svojoj
više optimista bila,
pa su riječi
kroz tihove
moja slika živa
.
/ 2
Buđenje
Sokovi života u drveću, grmlju, travi,
cijelu su zimu mirovali.
Proljeće je došlo toplo, nježno, milo
raskrililo svoje krilo,
predalo toplinu svoju,
dalo svakom cvijetu boju.
Prepune su grane cvijeća
i miris nas sve podsjeća
da se život pokrenuo i ljepoti okrenuo.
3 /
Ljubav
Za ljubav kažu da ima mnogo lica.
Kažu, da bi priče o njoj mogle ispuniti knjigu
sa bezbroj stranica.
Ljubav je kad se ljudi vole.
Kada i otac i majka štite dijete svoje.
Kada si sestra i brat u svemu pomažu.
Prijatelj prijatelju stisne iskreno ruku,
a stariji par šeće ruku pod ruku.
Kad djeca vole igračke svoje
i to je ljubav ne samo za dvoje.
Ljubav je prema obitelji,
domu i prema zemlji u kojoj živiš.
Zato ponavljam: »Da ljubav mnogo lica ima i mora biti dio
života svima«.
/ 4
Život rijeke
Lagano teče rijeka i čuva obale svoje.
One joj u svako godišnje doba
poklanjaju različite boje.
U proljeće zelena čista.
U ljeti nešto tamnija ali i dalje bistra.
Kad jesen stigne i magle se vuku
grane na obali pružaju šarenu ruku.
U zimsko doba slika je druga.
Snijeg se bijeli, mraz svjetluca
a rijeka teče, teče i kao život kuca.
5 /
Seoski put
U rano jutro lagano hodamo
izrovanim seoskim putom.
Nad glavama nam isprepletene zdrave
i stare grane s listovima nekim još zelenim,
a nekim žutim kao znak jeseni rane.
Tišina je i miriše na vlagu.
Ptice u svojim gnijezdima
čekaju sunčevu toplotu blagu,
a tada, će se čuti
iz nekih nama skrivenih kuta
nježna pjesma i cvrkut s obje strane puta.
/ 6
Vatra
U zimsko doba godine
kad čitava priroda spava,
sjediti kraj tople peći ugoda je prava.
Slušati pucketanje vatre,
gledati plamenove
i na zidu sobe razigrana sjene.
Oni koji tak’vu vatru nemaju,
vatru ipak znaju.
Šibicom ili upaljačem pale svijeću.
Za zabavu ili proslavu
u prirodi pale krijes.
O vatri razmišljaju
kao o drugu, prijatelju starom,
a to znači: »Prati je, i kad tinja tihim žarom.«
U jednom trenu će buknuti,
prštati i sitne iskrice kovitlati.
Njezinu nestašnu igru
često prati objesni bijes.
Zapalit će tako sve na svome putu.
Suhu travu, cvijeće, grmlje i drveće.
Nestat će voćnjaci,
vinogradi, kuće.
Ljudi se s njom bore,
gase je i gase
danima se muče.
U svom ludom plesu više ne zna stati.
Plameni se vrte
k’o da se vesele.
Za njome ostaje crna ružna pustoš.
/ 8
Hvala
Riječ, po broju slova
kratka mala,
a ona je tako jako
važna i vrlo, vrlo snažna.
Kako je lijepo čuti,
kada je netko kaže,
pa prihvaća nečiju
pomoć, savjet.
Ta riječ u svim jezicima
isto znači
isti učinak ima.
Ona je dio nas,
u našim životima.
9 /
Ples
Zemlja se,
oko sunca vrti
Dva leptira
plešu rock!
I skakavac
pleše jaiv,
u zanosu
skok na skok
.
Pa i mravi
kolo vode,
u koloni
sve po jedan
.
Razne bube
uzlijeću i
spuštaju u roju
.
Imaju koreografiju svoju
.
Svatko pleše
na svoj način,
znao dobro
ili ne,
pa se vrte, vrte
kao čigre – igračke
/ 10
Napušteno selo
Selo, napušteno.
Na brežuljku od glavne ceste odvojeno.
Ako želiš do njega doći
moraš uskom šumskom cestom proći.
Minula su mnoga ljeta
od kada su ljudi krenuli putovima svijeta – za kruhom.
Ostavili su svoja draga ognjišta
otišli u gradove, druge zemlje, u druge običaje.
Selo je ostalo maleno,
samo, okruženo šumom i livadama.
I groblje je maleno, stisnuto uz selo.
Grobovi poravnani, križevi nakrivljeni,
potrgani ili ih uopće nema.
Tu nema spomenika od mramora.
Svoje su drage pokapali jednostavno
i s mnogo iskrenog žaljenja.
Danas, u novije vrijeme
izletnici i »vikendaši« posjete selo.
Nikne ponegdje »vikend kućica« i
u njoj zatitra svijeća-lučica.
I tako opet prolaze dani a selo i groblje
ostaju sami.
11 /
Bakino dvorište
Kod moje bake na selu
prostrano je dvorište
Zelena trava kao sag mekana
.
Stabla jabuka, oraha, šljiva
.
Dva bora i čempres kod ulaza
– tri zelena diva
.
Grmovi ruža i jasmina
.
Zdenac s ledenom vodom
.
Prava je milina
.
Od ranoga jutra kokoši
i kokot po travi kljucaju,
po zemlji čeprkaju
i u njoj se kupaju
.
Kad koke snesu jaja,
tad nastaje prava graja
.
Pijetao sve važno nadgleda
i svoje koke dirati neda
.
/ 12
Naša Slavica
Mama. Baka.
Svekrva. Babica.
Ponekad je unuci iz milja
nazivaju – kumica.
Bijele joj vlasi sjajne poput svile
ispod crne marame iznad čela vire.
Skromna je i mirna
i oduvijek vrijedna bila.
Dugo godina je sama
o svemu brigu vodila i
mnoga teška razdoblja
u životu prebrodila.
I danas,
u zimi života iz njezinh očiju
još iskri bistrina i dobrota.
Šaliti se znade
i potiho smije,
pa stidljivo dlanom
preostala dva zuba krije.
Nama reći znade:
»Kokoši nahrani i podrum zaključaj
Hajde, dođi, uzmi! Dobro se naručaj!!«
Tako njenoj brizi
nikad kraja nema,
jedino se smiri kad malo zadrijema.
/ 14
Rastoke
Kapljice vode bistre, studene,
pršte objesno na sve strane...
a onda se na jednom stisnu, zgusnu,
pa niz kamenu kaskadu obruše i pljusnu.
Taj pad ne boli ih i ne peče,
pa njihov život u novom toku dalje teče.
Tužnu priču kapljice znaju
o ovom lijepom i mirnom kraju.
Ljudi su došli ovamo davnih godina
i ljepota ih je ova zarobila.
Neumorno su radili,
kuće i mlinove gradili
i snagu objesne vode koristili.
O zlu i nesreći nisu ni razmišljali.
Nažalost, to su itekako osjetili.
Pomračeni, suludi umovi,
koji očito dobro nisu nikada poznavali,
gotovo su im sve srušili i spalili.
Kotači mlinova su stali.
Ali ne zauvjek.
15 /
Sjećanje na Ohrid
Kroz oblake sunce blista,
jezerska se voda sjaji
k’o da je od srebra čista.
Valići su tihi – mali
jedan drugog nježno gladi.
Tiho,
šapću riječi nježne:
»Oj ubavo to stvorenje«
što ti duši spokoj daje.
Da ti oči toplo sjaje
i upiju svu ljepotu,
s vrha brda sve do vode
nek’ te krila ptice vode.
/ 16
Zapažanja
Na prozorskim oknima kapljice kiše
i sjene golih grana što ih vjetar njiše.
Ulice grada gotovo puste,
pružile su u kućne veže
svoje mokre prste
i kao da traže toplinu suhoću,
kao da žele ispuniti samoću.
Prođe ulicom tu i tamo netko.
Pod kišobranom ili bez njega.
Preskače lokve,
prljave gradske potoke
i zirka u nebo
tražeći sunčeve zrake.
17 /
Dolazak večeri
Između niskih i visokih zgrada,
po ulicama, trgovima i parkovima,
nečujno se večer u gradu prikrada.
Svoj mekani-sivkasti ogrtač prostire
gdje god stane i čuva ga,
da ne zapne o cvijeće ili grane.
Smjesti se tako večer
na sva mjesta u gradu.
Na puteljak, vodoskok
i na klupu koja je uvijek u hladu.
Lebdi večer i opušta se za san.
Odjednom je prene tisuće svjetala,
i kao da je svanuo dan.
Svoj ogrtač podiže večer tada
i kreće prema manje
osvjetljenom dijelu grada.
/ 18
Gradski krovovi
Crveni, bijeli.
Smeđi, zeleni.
Čitavi i urušeni.
Stari i novi.
To su naši gradski krovovi.
Svaki od njih svoju priču zbori.
Kiše ih peru,
a zime po njima svoj bijeli plašt steru.
Sunce ih grije i zlatom odijeva.
Munja osvjetljava kada nebom sijeva.
Zvijezde sa mjesecom
preko njih šeću, a oni se lijepo druže
i čuvaju tu svoju sreću.
19 /
Gledam
Mirno hodam ulicama moga grada.
Promatram ljudska lica stara i mlada -
i razmišljam tada.
Što to svako lice krije?
Neka lica gledam,
ljutita ili tužna,
kao da im je čitav život
jedna priča ružna.
Možda mi se čini,
da je tome tako,
da im stvarno nije
u životu la’ko.
No, sva nisu takva,
to je sreća prava.
Druga lica vedra,
oči im pune sjaja,
rekli bismo život im je
rascvjetana grana.
Sve to mogu biti istine i laži,
pa nek’ svatko od nas
svoju sreću traži.
/ 20
Turanj
Bljesak, tresak, lomljava, krah!
Nevidiš drugo, samo dim i prah.
I tako danima.
I tako noćima.
A sada, ne vjeruješ svojim očima.
Prolaziš cestom mjesečinom obasjanom;
srebrnom, plavkastom...
u biti sablasnom.
Uz cestu se žuta traka vuče
i negdje te u dubinu duše tuče:
zabranjen prolaz!
Minirano!
A kuće? Nekada su bile vile.
A vrtovi? Nekada su bili puni voćaka,
cvijeća i leptira.
A ljudi? Otišli, nestali.
A oni koji su ostali, nisu se nadati prestali.
Kuće što su bile,
sada su bez vrata i prozora
i svako jutro kroz njih prošeće zora.
21 /
A krovovi,
što su nekad bili, svoje su
izgorene grede u zemlju sakrili.
Ipak nešto važno
ostalo tu je i u razrušenim kućama
novi život snuje.
Na svakoj kući
i dalje dimnjaci stoje,
pa povratnike broje, broje broje.
/ 22
Starina
Stare zgrade.
Stare fasade.
Nekada pune sjaja, reljefa, štukatura.
Danas,
kao da ih netko
u propast gura.
Žbuka pada, gola se opeka vidi,
izgubljene boje
kao da se stidi
što je dočekala.
Puno bolja nisu ni ulazna vrata
(srećom mogu biti od dobroga hrasta)
pa donekle štite
živalj sa svakoga kata.
Iz podruma crnih
kroz prozore šuplje
na ulicu plazi vonj
napuštene drvene, trule »šupe«
i ustajale smrdljive vlage.
23 /
Šetnja
Prošećite kad-kod u jesen do Cmroka,
ili, malo bliže do Svetoga Roka.
Lijepo bi vam bilo kroz
Tuškanac proći i laganim korakom u Zelengaj doći.
Sa svih strana drveće,
svodovi od grana.
Pod nogama mnogo lišća
u svim nijansama.
Kesteni su popadali duž čitave staze,
nemogu se otkotrljat
pa ih ljudi gaze.
Pucketaju suhe grane,
zdrobljeni kesteni,
u ušima odazvanjaju zvukovi jeseni.
/ 24
Sličica grada
Zrinjevac. Štrosmajerov, Tomislavov trg.
Travnjaci s lukovima od šarenog cvijeća.
Zelena »potkova« od starog i mladog drveća.
Spomenici mnogih velikana.
Vodoskoci raspršuju kapljice
pod sunčevim zrakama,
obojene duginim bojama.
25 /
Perači ulica
Kasna je večer.
Grad lagano tone u san.
Gase se svjetla u zgradama.
Ulice još zagrijane od vreloga dana,
željno očekuju vrijedne ruke uličnih perača.
Oni snažnim mlazovima vode, kroz gumene cijevi
tjeraju u kanale sve ono, što, nikome ne bi dati htjeli.
Svu prljavštinu i zloću
što se taloži svakoga dana
neka voda odnese u putove crnih kanala.
/ 26
Sjena
Tamna ili svjetla
kratka ili duga
brza ili spora, to je moja sjena.
Kad je svjetlo jako
i ona je jača, neumorno
stalno uz mene korača.
Savije se samo kad joj
nešto smeta, pa uporno
dalje pored mene šeta.
I pokrete moje ona stalno prati,
a ja dobro znam, u mraku će stati.
27 /
Ti si ovdje
Tvoja slika,
Tvoje oči,
Prata me svakoga dana.
Imam takav osječaj,
da u stanu nisam posve sama.
Otišao si, ima već godina neka,
ja znam da i mene taj put negdje čeka.
Odlazim od kuće, s ljudima se družim,
pa se opet vraćam – to po krugu kružim.
A što očekivat – tako mora biti.
Ja ću svoju tugu, brige, pokušati kriti.
U večernjim satima kad sjedim u sobi
svaka moja misao
opet k tebi brodi.
Uspomene naše, nek nitko ne kvari
a što nije valjalo neka se zaboravi.
/ 28
Pjev
U večernjim satima
već prilično kasno,
čuje se iz gaja vrlo, vrlo jasno
pjev i cvrkut ptica.
Začuđeno slušam ove nježne zvuke.
Tko to niže note bez imalo muke?
Da. Neke ptice male
u gnijezdima svojim uspavanku poju.
Zbog tih srca malih
i zbog grla čista
k’o da svaka zvijezda sve jače zablista.
Premećem u glavi razne misli svoje
pa se onda sjetim: »To slavuji poje. »
29 /
Maleni slavuji
Noć je vedra.
Mjesec je pun i blješti punim sjajem.
Zvijezde svjetlucaju.
Nježna se pjesma slavuja čuje čitavim gajem.
Sičušnim glasom ljepotu melodiji daju.
Svoj pjev u vedrim noćima poklanjaju kraju.
/ 30
Jugo
Zapuhalo jugo s mora
valovi se dižu,
kao da se utrkuju,
jedni druge stižu.
Modra boja razlila se tamo do obzora,
pa kad nađe hrid – obalu razbiti se mora.
Od udara takve snage
vrhovi se pjene
i kristalnom svojom pjenom
oplahuju stijene.
I još k tome
južni vjetar zaljulja svo bilje.
pa miriše cijelo kopno na lavandu – smilje.
31 /
Jutro u kasno ljeto
Vrući su dani i tople noći ostali negdje za nama.
Sunce svoj dnevni put pomiče svakoga dana.
Svježe je, magla se prikrada na rubovima grada.
Uz rijeku, jezera, šumarke
provlači svoje prozirne trake.
Ostaju tako dio jutra.
Nestaju, kad sunce jače zablista
i nad našim glavama nebo plavetnila čista.
/ 32
Godine
Godine su prošle na pleća nam sjele.
Vlasi su nam sive ili posve bijele.
Lica svakojaka.
Vesela il’ tužna, nekada od zlobe pomalo i ružna.
Pa da i to kažem i dobrote ima,
pa se ona smješi nekome il’ svima.
Zato dragi ljudi pružite si ruke!
Ostavite brige, tugu, zlobu, muke.
Neka ovi dani što nama predstoje
budu obojani u dugine boje.
33 /
Zadnji list
Zadrhtao zadnji list
na grani starog kestena.
Znao je, jesen je i nema više vremena
da sa ove visine po okolišu pogledom šeta.
Boju je svoju promijenio,
a zelen bi biti htio.
Sada ga krase: žuta, smeđa, crvena.
Ubrzo će poletjeti prema tlu
kada ga vjetar skine s kestenovog ramena.
/ 34
Tužna vrba
Zar tužna zaista je
to neće nitko saznati.
Grane što joj tužno vise
o tome nam neće govoriti.
Vjetar joj mrsi kose, plete
i raspliće a ljudi o njoj pričaju
uvjek tužne priče.
Ona je sigurno sretna zbog
lišća, što treperi i čini hlad
za žarkih ljetnih dana.
Sretna je zbog svojih
raskošnih dugih grana.
35 /
Breza u jesen
Visoka, vitka, tankih grana
raste kraj puta posve sama.
Kora joj bijela, malo ispucana.
Listovi kao srca bezbroj bića
nježno se lelujaju dok im vjetar priča.
Sunčeve zrake daju im sjaj,
sad zlatni bljesak
i zlatni kraj.
Putovanje
Ljeto se približilo svome kraju.
Sve ptice selice o tome dobro znaju.
Gledam ih tako svakoga dana
kako se skupljaju po žicama
i dogovaraju prije velikog putovanja.
Ima ih sve više i više,
a žica se pod njihovim tijelima njiše.
One cvrkuću,
polijeću pa se vrate
i tako dnevno potroše sata i sate.
Kada su spremne
još im puno snage treba
da se u jatu vinu prema prostranim
stazama neba.
Da lete daleko,
daleko uz pratnju
vjetra, sunca, kiše i tuče
dok im prirodni porivi kazuju
da su tamo na jugu i ovdje kod nas
uvjek kod kuće.
37 /
Promjene
Kiša, magla, vjetar!
Jesen je na pragu.
Crveno-žuto lišće palo je na travu.
Pokrilo je šetnice male uske staze,
neke druge putove gdje ljudi prolaze.
Na gradskim je ulicama slika posve druga.
Vjetar lišće vitla, tjera ga i gura.
Zatrpava slivnike pukotine mnoge,
uglove od zgrada plete se pod noge.
I kiša i magla učinit će svoje
pa će lišće postati mokro-tamno smeđe boje.
/ 38
Istina
Prolaze nam godine, tjedni, dani, sati.
Način nas života po leđima mlati.
Zaista je žalosno (to se reći mora)
da nam je budućnost sve gorja i gora.
Kako se izvući iz te zbrke lude
i pomoći mnogima da im bolje bude. Mirovine male,
a mladi bez rada,
pa se onda rijetko tko čemu boljem nada.
Došli smo do toga-istina je tak’a
da djecu i unučad uzdržava djed i baka.
39 /
Vrba
Nad potokom bistrim
duge je grane svila – vrba iva.
Lagan ih povjetarac njiše.
A vrba? Kao da diše.
Ogleda se na površini vode
a maleni vali oko slike pjenušavo kolo vode.
/40
Podne u ljetu (pasja vrućina)
Sunce u zenitu!
Ispod sebe zagrijalo: gradove, sela, šume, polja.
Sve je utihnulo kao da spava,
samo rijeka teče
a i ona kao da usporava.
Poneka ptica se javi negdje iz hlada
pa onda opet tišina zavlada.
U narodu kažu: »pasja vrućina«
pa u tome stvarno i istine ima.
Ova vjerna bića sva se hlade tako
da isplaze jezik i uporno dahću.
Svako živo biće svoj način hlađenja ima.
Netko traži vodu, hlad, a nekome je uključena klima.
41 /
Očekivanje
Ljeto žarko, sunce prži.
Nebo modro bez oblaka.
Vrući asfalt pod nogama,
svatko traži malo hlada.
I ptice su umuknule ne čuje se njihov cvrkut.
Sve su biljke kao tužne opustile svoje grane,
svoje lišće, svoje vlati.
Reklo bi se dok ih gledaš
svaka od njih isto pati.
Žedna zemlja raspucana k’o prepečen neki kolač,
željno čeka kišu – vlagu,
da pokrene svoju snagu,
da izvrši dužnost svoju,
da da hranu svakoj biljci i obnovi njenu boju.
/ 42
Krijesnice
Seoskom cestom hodam lijeno.
Toplo je ljeto i već miriše na sijeno.
Sunce lagano završava svoj dnevni put
i sakriva se iza šume i brežuljaka.
Sumrak klizi između grana
i pokriva kraj sa svih strana.
I gle! Najednom zvjezdice!
Ali ne! To su krijesnice.
Sitne malene bubice, koje na zadku
nose svječice.
Lete i svjetle.
Svijetle i lete. Prijatelje traže.
U roju su okitile travu.
Na grm sjele,
pa i na moju glavu.
Tu su svoje svjetlo ugasile,
jer su se od topline tijela uplašile.
43 /
Miris jeseni
Grožđe je pobrano
i u bačvama vrije.
Na tisuće mušica u mjehurićima
mlado vino pije.
U podrumima
mirisi kiselog i slatkog.
Na poljima pustoš.
Kukuruza i graha na njima više nema.
Tu i tamo samo poneka velika
žuta bundeva drijema.
Drveće se okitilo
svim veselim bojama jeseni i čeka dan
da svoje listove prizemlji.
Sjedimo kraj peći.
Vatra pucketa
i njeni plameni jezičci lijepo nas griju,
a pečeni nam se kesteni
iz velike zdjele smiju.
/ 44
Žega
Sunce je zašlo za oblake, ostavilo za sobom
crvene tragove,
za neke daleke nebeske putove.
Smiraj je dana.
Sve se opušta od sunčevih zraka, koje su
cijeli dan žarile
i svojom snagom mamile u šume,
na polja, livade, rijeke.
Ispraznile vrele gradske trgove,
dječja igrališta
i na njima ljuljačke.
45 /
Pčele
Radilice pčelice užurbano lete.
Traže cvijeće s nektarom uokolo,
sve na kilometre.
S nožicama svojim one pelud skupljaju,
nose ga otežane u košnice stavljaju,
pa od toga materjala vrijedno med spravljaju.
Sve od cvijeta lipe, kestena, bagrema.
E! Takvoj slatkoći nigdje premca nema.
Svoje kuće – košnice redovito čiste
da bi kapi meda uvijek bile bistre.
I straža ih njihova na ulazu čuva,
da ne dođe nepozvana bilo koja buba.
/ 46
Stršljeni
Veliki kao na ruci palac,
imaju opasni otrovni žalac.
Pod večer lete prema svjetlu
tražeći svoju neku metu.
Neugodu i nemir stvaraju
kada svojim oštrim letom brujanjem i zujanjem
iznad glava zrakom paraju.
Pokušaš li ih otjerati (od sebe)
oni se vraćaju i napadaju tebe.
Ubodi njihovi jako su bolni
zato je bolje, nekuda se skloni.
47 /
Vrapci
Cvrkuću. Živžiću.
U glasnoći se nadmeću.
Po granama skakuću.
Da li to jedni na druge viču?
Da li se svađaju ili o nečemu žustro pregovaraju?
Znam! Vrapci!
Najbrojniji stanovnici naselja.
Proljeće je blizu, pa su prepuni veselja.
/ 48
Zima u šumi
Šumsko je tlo snijegom pokriveno.
Ispod snijega lišće
palo u jesen,
skriveno.
Negdje duboko,
proljetno cvijeće drijema.
Na snijegu tragovi šumskih žitelja.
Magla i hladnoća
okitile su grane kristalima inja.
Šuma je blještavo bijela,
a kad proviri sunce
kao da je draguljima okićena.
49 /
Suze
Koliko vrsta suza ima?
To zna svatko,
tko plakati može.
Krivo je reći: »Slabosti su to«.
One poteku kad je dobro, kad je zlo.
Suze će poteći
i u tvojoj neizmjernoj sreći.
Kada ti netko tople riječi napiše,
kada glazba na radiju svira
tiho, tiše.
Suze će izvirati
kada si ljut i bijesan
i kada ti netko od zlobe laže.
Plakat’ ćeš od nemoći,
jer nekome želiš, a ne možeš pomoći.
I kada se smiješ
iskreno od srca,
i kada ti duša od žalosti grca.
Suze su ovdje i neka postoje.
One su tvoje i uvijek samo tvoje.
/ 50
Villa
Nekada je »vrlo velika« bila,
ta, iz mog djetinjstva villa.
Nedavno sam pokraj nje prošla
i bila potresena.
Izgledala mi je,
kao da je iz neke
tužne priče donesena.
Malena, stisnuta,
bez sjaja i boje.
Da. Sigurno je tak’va, zbog starosti svoje.
51 /
Oblaci
Bijeli, prozirni,
lagani poput mreže ili pjene.
Sivi i teški puni kiše ili snijega.
Ili, možda s ružičastim tornjevima
starih gradova
na obroncima brijega.
/ 52
Pačvorci
Šuma mediteranskog bora.
Krošnje bujne, tamno zelene
ko’ kišobrani se nadvile
i štite svoja siva debla,
iskrivljena od bure i juga.
Prošlogodišnji češeri su popadali.
Ptice im pozobale sjemenke,
pa batrljci leže posvuda,
na starim suhim iglicana
Novi mladi izdanci,
svježe zeleni,
mirišu opojnim mirisom ljepljive smole.
*
Iskrivljeno drvo bora,
nagnulo se sve do mora.
Korjenje je zarobilo kamen
i drži ga kao hobotnica plijen.
Drvo i kamen.
Kamen i drvo
i beskrajna površina modre, bistre,
slane i neobuzdane vode.
53 /
Ljetna sličica
Ne vidi se žuta kugla,
niti zrake koje sjaje.
Sunce već je na zapadu
ali još nam svjetlost daje.
Prozori su na kućama zatvoreni
sve do mraka.
Čuvaju u stanovima nešto malo
svježeg zraka.
Ulice su zagrijane,
toplina se izsijava.
Na obzoru munja sijeva,
tamo negdje kiša lijeva.
/ 54
Ljetovanje
Sredinom žarkog ljetnog dana,
sjedim na rubu šume
podno borova
i njihovih od češera otežalih grana.
More nježno miluje
oštro vruće kamenje
i svojim šapatom, uspavljuje.
Zrikavci neumorno zriču
i pričaju svoju uvijek istu priču:
o grožđu koje polagano zrije,
o zrelom voću što se
iz krošnji smije,
o zadovoljnoj djeci što se u moru kupaju
i od sreće ciče i pljuskaju.
55 /
Tamna noć
More miruje.
Iznad njega tišina caruje.
Noć je tamna.
Zvijezde su negdje iznad oblaka.
Mjesec je probio put
s nekoliko svojih ružičastih zraka,
i obojao površinu vode.
/ 56
Čovjek i jedro
Oblačno il’ vedro,
ti uzimaš svoje šareno jedro.
Staješ na dasku
i polaziš kamo te vjetar
i voda nose.
Morski se valovi pjene i bijele,
te snažno svojim krijestama udaraju o stijene.
Mudro koristiš njihovu snagu,
a na odmor jedriš u bistru i mirnu dragu.
/ 57
Bilo je tako
Munje su praskale,
treštale, prostranim nebom blještale.
Oblaci teški i sivi, do obzora
su se svili.
Vjetar ih motao vitlao,
tamo-amo prebacivao.
Tople i krupne kapi kiše,
(čini se da tako nebo diše)
stuštile se do zemlje,
pijeska i kamena.
Voda ih radosno prima k’o braću.
Kapi po površini čine krugove,
krugove i skaču.
/ 58
Zaboravljen izvor
Brežuljci pitomi,
zeleni, blago valoviti.
U dolini selo s nekoliko kuća.
Svaka svoj zdenac ima
ili vodu preko zajedničkog vodovoda prima.
Na rubu sela,
podno malenoga brijega, stari izvor postoji.
Zaboravljen, osamljen,
grmljem obrašten.
Njegovu vodu ledenu
nitko više ne pije.
Ne dolaze ljudi s vrčevima.
Ne pune bačve na kolima.
Novo je, moderno, doba došlo.
Starih izvora vrijeme je prošlo.
59 /
Makovi
Nježni, svileni, crveni.
Na polju u pšenici
rascvjetani makovi.
Vjetar im njiše krune lagane,
a pred večer ih
uspavljuje u snove razigrane.
/ 60
Lipa
Drvo lipe razbacalo je po granama svoje cvatove.
Opojno mirišu.
Povjetarac miris raznosi
i svi ga s užitkom udišu.
Pčele skupljaju nektar.
Zuje.
Bumbari bruje.
Glazbe spektar.
61 /
Glazba
Jutros rano, vrlo rano,
dok je sunce još drijemalo,
probudi me glazba neka’.
Činilo se izdaleka.
Ali nije bilo tako.
Otkrila sam vrlo lahko.
To su ptice sa svih strana
pozdravljale osvit dana.
Cvrkutale, fićukale,
s punim grlom izvijale
nježne neke melodije.
Ne treba im violina,
niti harfa, niti lira.
Glazbenici to su pravi.
Poslušaj ih nekad i ti.
/ 62
Kamen, nebo
Grubi kamen k nebu strijemi,
kao da ga grlit želi.
Modro nebo blješti-sjaji
iz kamena nevidljivi plamen žari.
U tom svijetu oštrih strana,
pukotina i gromada,
neka travka, grm i cvijet
životu se skromnom nada.
Malo zemlje tek za šaku,
ispunjava pukotinu svaku,
pa pomaže zelenilu
da sačuva svoju snagu.
63 /
Ljubice
Procvjetale
ljubičice u velikom broju.
Svaki cvjetić sa ponosom
pokazuje modru krunu svoju.
I u grupi i
rasute rastu pokraj staze,
pa je sreća
da šetači po njima ne gaze.
Miluje ih vjetar,
sunce blago grije,
one žive vrlo kratko
ali lijepo im je.
/ 64
Moj mačak
Imam jednog dragog mačka.
Nit’ je muško, nit’ je žensko.
Mislim, da mu to ne pada teško.
Ne zna stvarno što to znaći.
Veseo je i razigran, i svuda se on zavlači.
Stalno nešto traži, šuška
i s njuškicom svojom njuška.
I cape mu stalno rade,
(i još nešto, rado krade.)
Kad nanjuši svoju hranu, koju jako, jako voli,
tu ne može da odoli.
Da je krivac dobro znade,
ubrzo se on iskrade i sakrije u kut tamni.
Tamo šuti, gleda, leži.
Ma! Više mu se sad ne bježi,
pa se lijepo tiho mirno namjesti u nečje krilo.
65 /
Zaljubljen u kvačicu
Ima jedna mala ptica,
tigrica – papigica.
Laki, mu je ime.
Lijepe boje njega krase
i pravi je momak, zna se.
Bez drage je peto ljeto....
što se može, tako je to.
S kvačicom se on zabavlja,
penje na nju, čuda spravlja.
Vrlo nježan može biti.
To od nikog neće kriti.
Cvrkuće joj, nježno zbori.
Ona, ništa ne govori.
Poslušna je, uvijek tu je.
On je vrlo rijetko psuje.
Samo kad se preokrene
tad nastane: »A joj mene!«
Ali zato tu su ljudi
da mu pomoć pruže.
Kvačica i Laki i dalje se
druže.
/ 66
F, F, F,
Tko to tako frkće sve na slovo F.
Kad ga malo takneš ponovit će to.
Otiš’o je sa svog puta
iz zelene trave,
pa sad luta oko zgrada
k’o da je bez glave.
Savije se sav u klupko
kao lopta živa,
lagano se kreće
i svugdje sakriva.
Pomoći mu treba
jer je malen jako.
Teško mu se snalaziti
na asfaltu tako.
Bodljice njegove
kao da su igle
moraš pazit kad se ljuti
sve ih gore digne.
Eto tako sad pogodi ili
možda znaš
to je mali bodljikavi ježić naš.
67 /
Veljača
Veljača. Mjesec pred proljeće.
Sunce lagano svakoga dana
dužom stazom po nebu šeće.
Ranije jutrom gura noć u stranu,
a pod večer nastoji ostati što duže
vjerno danu.
U veljači sve već živahnije bude.
Toplije sunčeve zrake zagrijavaju:
biljke, bubice, crviće, ptice i ljude.
Djetlić neumorno kljuca po debelom stablu,
a kos skakučući upoznaje dragu.
Mama mačka vodi mačiće
po parku, pa ih mudro uči,
kako da ulove svraku.
I još tako bezbroj dogođaja ima,
proljeće je blizu, a odlazi zima.
/ 68
Snijeg u gradu
Svaki grad svoje lijepe i ružnije strane ima.
Tako primjerice, kada dođe zima.
Djeca se vesele prvim pahuljama.
Svakoga dana pripremaju klizaljke, saonice,
očekujući deblji sloj snijega
na gradskim ulicama.
I zaista gledaj!
On pokrije cijeli grad.
Ali za djecu to je nevolja sad.
Dolaze odrasli s lopatama,
kamionima, ralicama.
Rastresaju nekakvu sol,
skupljaju u hrpe snijeg.
I on, više nije bijel.
Brzo se topi,
kanali ga piju.
Djeca ga tužno gledaju
i o čistom, snijegom pokrivenom brežuljku sniju.
69 /
Početak zime
Leprša snježak.
Pada na kosu.
Poneka se pahulja otopi
na čelu, obrazima i nosu,
Vjetar ih nosi igra se s njima.
Sada je sigurno stigla je zima
Ptičice male i malo veće,
razmišljaju; da li će imati sreće,
pa pronaći neko skrovito mjesto
i stisnuti se jedna uz drugu tijesno...
da im toplije i ljepše bude,
...da gledaju iz prikrajka ljude
i da čekaju sa puno želje,
hoće li im netko zrnjem učiniti veselje.
Prvi mraz
Prostrano polje.
Na njemu uz rub raste
po koje drvo ili grm.
Potok protiče s te strane
i svojom hladnom vodom
nježno dodiruje savijene grane.
Zemlja je duboko poorana
i leži bez reda u velikim grudama.
Na ostalom dijelu polja brazde su uređene
i zasijajane, pa tako čitavo polje čeka toplije proljetne dane.
Preostala trava,
smeđa, žuta i ponegdje zelena,
u rano jesenje jutro
spava ili drijema.
Njezine vlati ukrašene prvim mrazom
svjetlucaju i pucketaju
pod blagim sunčevim zrakama.
Iznad polja lebdi maglica prozirna i lagana.
71 /
Rivalstvo
Kraj klupe,
kraj puta,
netko je izgubio
komadić kolača žuta.
Desetak golubova i vrabaca
srčano se bore,
kako bi došli
do zalogaja –
– sitnih mrvica.
Svađaju se, kljucaju,
bježe, vraćaju.
Kolač pola’ko nestaje,
pa i svađa među pticama prestaje
/ 72
Boje
Crvena, kao uzavrela krv.
Zelena, kao razljučena žuč.
Žuta, kao
zapaljena luč.
I još mnogo nijansi ima,
pa se kriju po granama,
sve dok još toplog sunca ima.
Svjetlost dana
u jesen sve je kraća
i lišće se bori da svoje boje ojača.
Tada će otkriti svoju snagu,
pasti na zemlju,
na preostalu travu.
Ostati ovdje do proljeća rana
i biti drveću kao dodatna hrana
73 /
Bor
Zasvjetlio mjesec-zvijezde na zimskome nebu.
Ponosan je bor zeleni u dubokom snijegu.
Grane su mu otežale od snijega i leda,
pa pucketa od hladnoće, predati se neda.
Okićen je zimskim plaštom
ljepotu mu daje,
a češeri ispod inja
od mjesečine i hladnoće sjaje.
/ 74
Hladnoća
Noćas je zeko tražio mamu.
To je priča iz naroda, koju svi odavno znamo.
Zvjezde su na nebu blistale k’o ledeni kristali,
a mjesec je smrznutim osmjehom
čuvao snijegom pokrivene ravni.
Među granama drveća, gnijezda nekih ptica,
nakrivljena, razrušena, smrznuta, napuštena.
Svako živo biće, koje je sreće imalo,
u toplo se i skrovito na vrijeme sklonilo.
Sunce je jutros zasjalo stidljivo.
Pokušalo otopiti ono, što se noću zamrzlo.
75 /
Magla
Da li su to moja okna tako mliječno mutna,
pa ne vidim park, drveće, zgrade preko puta.
Ah, da!
To se magla svojim plaštom
lijeno vuče, ulicama grada,
kao da se boji da netko nastrada.
Ljudi, isto tako polagano idu,
naprežu poglede kroz tu maglu sivu.
Pa i zvuci grada, zvuče čudno sada.
Sve se nešto čini,
kao jeka neka
ili možda buka negdje iz daleka.
/ 76
Priprema
Rominja sitna kiša.
Drveće bez lišća,
vjetar im savija grane,
puhne jako, pa malo stane.
Vlažno je i hladno,
mnogi kažu: »gadno«.
No, jesen je tak’a
čas mokra i hladna,
čas sunčano blaga.
Priroda, čarolije svoje čini,
sve priprema za bijeli snijeg zimi.
77 /
Zvon
Kad zablista bor u šumi,
hiljadama zvijezda bijelih, zatitrat će nježni zvuci
u srcima u dušama svijetom cijelim.
Nek’ se stope zvuci ovi,
svi u jedno vel’ko zvono,
da se čuje sve do neba što ljudskome rodu treba.
Mir i ljubav za sve žive.
Da ne bude više mržnje niti kakve riječi krive.
Rođeni smo na toj kugli,
drugih boja, druge vjere,
ne treba nam nitko uzet naše,
niti davat svoje mjere.
/ 78
Prijateljstvo
Prijateljstvo, godinama tkano,
mnogo je sačuvalo, što je davno dano.
Tuge i nedaće bit će lakše puno,
kad ti ruku pruži prijateljstvo dugo.
Sreća i veselje mnogo veći bit će
imat ćeš osjećaj da ljepši dan sviće.
Zato treba čuvati, prijateljstva stara,
jer ona su blago još iz mladih dana.
79 /
Izvor Gacke
Stotine bijelih slapova,
stotine pjenušavih cvjetova
jedni druge guraju,
mješaju se, slijevaju.
Čisti, bistri, ledeni,
stvaraju ugodnu buku.
Biljke miluju, mahovinu obnavljaju
život zelenilu daju.
/ 80
Viđenja
Na kopnu suhozidine.
Trava oštra, bodljikava, žuta.
Borovi nakrivljeni, polegnuti,
pa nema čistine ni puta.
Nad morem bijela hrid,
oštrih rubova i strmih strana,
ogleda svoju ljepotu u modrini svakog vala.
Pjenušave kapi
i poneki razigrani val oplahuju stijenu
a ona pod večer tone u san.
81 /
Galeb
Poleti bijeli galebe visoko iznad mora!
Leti dok sunce ne zađe,
poleti rano dok sviće zora!
Leti iznad valova i ribu za hranu lovi.
Kad ti se krila umore
na brodskom jarbolu tijelo odmori.
/ 82
Igra mjeseca
Iza raskošne krošnje,
prelijepog starog hrasta,
mjesec lagano klizi.
Grane propuštaju zrake i oblik mjeseca kriju.
Lišće leluja tiho.
Krijesnice nad grmljem
svojim svjetlećim letom
upotpunjuju sliku.
Mjesec se ubrzo pomak’o od široke krošnje.
One male, sjajne bube,
sklonile su svoja tijela
u nisku travu od košnje.
83 /
Proljetna kiša
U sutonu, nakon toplog dana,
na nebu se ispreplela koprena
u sivim nijansama.
Nošena vjetrom, prepliće boje,
a onda kao da stane,
pa prolijeva kapi svoje.
Te sitne nježne kapi
svima osvježenje daju,
a drveće i ostalo bilje zablistaju u vlažnome sjaju.
84/
Igra vode
Mali valići sa pjenom na vrhu,
stvaraju na površini razigranu zbrku.
Guraju se nježno, pljuskaju, mrmore,
a more je zeleno ili modre boje.
Kada sunce zađe, mjesec se pojavi
površina vode srebrnasto sjaji.
85 /
Tamo negdje
Svjetlucaju zvijezde ko dragulji sjajni,
beskraj je nad nama, svemir prepun tajni.
Što to tamo ima i što li se zbiva?
A kad se pojavi zvijezda padalica.
tada naše misli za njome polete,
i zažele poći putem te - komete.
/ 86
Jasmin
Rascvjetao jasmin bijeli,
zamiriso vrtom cijelim.
Okitio svoje grane, cvjetovima nježnim.
Grm je velik,.
Pun je lišća, pun je cvijeta.
Poškropljeni rosom bistrom,
očekuju bube male, da prošeću svakim listom.
Svaka ima svoj zadatak,
da opraši neki cvjetak i rasprši pelud laku.
To priroda sad pomaže očuvati biljku svaku.
87 /
Tišina
Da li ste zamjetili i čuli tišinu kada?
Mir u prirodi posvuda vlada.
Ne čuje se cvrkut ptica,
zujanje pčela,
lepet krila leptira,
brujanje bumbara,
pa ni složni koraci mrava.
I trava je mirna, jer vjetra nema.
Ljetno je poslije podne
i cijela je priroda snena.
Tu rijetku tišinu slušamo sada.
Tijelo se opušta,
a u našim mislima,
ljepota spokoja vlada.
/ 88
Let (lov)
Leti škanjac-mišar vedrim nebom.
Krugove u letu radi
i oštrim pogledom svojim
plijen na zemlji prati.
U jednom trenutku,
smjer leta naglo mijenja,
te brzinom strijele skupljenim krilima
spušta se do hrane, koju željno treba.
Mali plijen ne sluti što se to sad zbiva.
Zadovoljni škanjac širi svoja krila
i s punim kandžama leti put visina.
89 /
Jutro uz more
Sunce se još nije diglo
iznad gustih krošnji mediteranskog bora.
Sjedimo na obali
i uživamo u mirnoj površini mora.
Svjetlo zelena, do tamno modra boja,
stapa se u daljini sa rubovima kamenih škoja.
Buke od ljudskih glasova nema,
samo se čuju cvrčci
ta njihova melodija dnevna.
/ 90
Jesensko jutro uz jezero
Putovi, grmlje, plaže,
poneki ribići s udicom u vodi,
sreću traže.
Možda će biti tu neke sreće,
ribice male il’ možda veće.
Voda je mirna, bez ijednog vala.
Jato pataka i liski na njoj se odmara.
Labudi bijeli uokolo kruže
i s ovom se grupom nimalo ne druže.
Oko jezera šarenilo boja.
Drveće, kao da je odabralo,
kako mu odgovara koja.
Rasipa listove svoje i plete veliki sag,
a ptice kljunom traže, bar nekog crvića trag.
Oblaci sivi i bijeli i blage zrake sunca,
jer, jesen je tu, na velika vrata kuca.
91 /
Duga
Kad kiša pada i sunce sije,
tada na nebu duga,
svoje nježne boje svije.
Crvena, naranđasta.
žuta, zelena.
Svjetlo-modra, tamno -modra, ljubičasta.
Visoko, vrlo visoko
svojim je bojama ukrasila nebo.
Lijepa je. Gledaš je.
Stojiš ispod njenog luka
i želi je dohvatiti tvoja ruka.
/ 92
Jež
Malen je. Ima četiri nožice,
a na leđima bodljice.
Dva crna oka šumske bobice.
Njuškica – staklena kuglica.
Pošao je u lov po noći i želio na
drugu stranu ceste doći.
Nažalost, želja mu nije ispunjena,
jer su nekakva kola prešla preko njega.
*
Kad se ptice spremaju na spavanje
i smještaju u zeleno granje,
neka druga mala stvorenja kreću
na svoje noćno putovanje.
Sinoć sam tužan prizor vidjela.
U visokoj travi pokraj puta
malog ježa – invalida
kako mučeći se luta.
Zadnje nožice ispružene za sobom povlači,
pa se na busen trave ili o kamen
povremeno zakvači.
93 /
S prednjim nogama hrabro korača.
Kad osjeti opasnost, glavicu pod bodlje zavlači.
Negdje je nesreću doživio.
Tko zna što mu se zbilo?
On se trudi i hrabro napreduje,
a to mi je drago bilo.
/ 94
Vjeverica
Hop! Hop!
Rep mi je kitnjast,
služi k’o jedro,
pri svakom skoku s debla na deblo,
s grane na granu.
Spustim se kad-god na tlo
da potražim hranu.
Volim jesti gljive,
lješnjake, orahe,
sjemenke češera
i mlade izdanke.
95 /
Leptiri
Bijeli, žuti, crveni, šareni.
Lete, lete leptiri maleni.
Spuste se na cvijeće,
na baricu vode.
Oni noćni, smeđi,
oko svjetla igru vode.
/ 96
Puž
Znaju li ljudi, za, u životu prednost moju?
Ja uvijek i svugdje sa sobom
nosim kućicu svoju.
I kada kiša lije,
i kada sunce prži,
svi su drugi od mene spretniji i brži.
Ali, to me nimalo ne ljuti,
jer su mi samo važni moji spori puti.
97 /
Stonoga
Stotinu nogu korača-stupa,
ali se nečuje njihova lupa.
Lijeve i desne u svemu skladne,
nožice male znaju što rade.
Hrabro prelaze preko grana,
preko trave, preko lišća.
Traže hranu i skloništa.
/ 98
Žabe
Kre, kre.
Rega, rega.
Nama malo kiše treba.
Suhe su nam bare i nemamo hrane.
Nestale su komarice i komarci,
pa su gladni punoglavci.
99 /
Ljetna žega
Ljetno sunce žarko sije
i svom snagom zemlju grije.
Kiše davno bilo nije.
Sva je trava suha, žuta.
Čak i bube neke male
što su u njoj stanovale,
morale su odseliti, odletjeti,
skloniti se u šumarak ili
neki vlažni jarak.
Opreza je svaka puna,
čuvaju se ptičjeg kljuna.
/ 100
Grlice
Na grani sjedi par-ptica, grlica.
Oko vrata im od tamnog perja ogrlica.
Kljunovima se ljube,
nježno prislanjaju glave
i zajedno, kad očekuju mlade,
svoja gnjezda prave.
101 /
Srna
Jutros rano sa prozora
gledam kako sviće zora.
Svud je tiho.
Šuma još spava,
mlado zeleno lišće i niska trava.
I ptice se još nisu probudile.
Tamo kraj puta
nedaleko od mene
nešto se iza grmlja pokrene.
Vidim dva uha smeđa
i iste takve boje leđa.
Sagne se malo pa nešto jede,
digne glavu, promatra oko sebe
i lagano krene u mladu šumu.
I tada vidim
to je srna sa svoja dva oka crna,
i njuškicom tamnom.
Na stražnjem dijelu tjela
oko repića mala velika mrlja bijela.
/ 102
Rumene trešnje
Na drvetu ispod lišća
rumene se srca mala.
Ili sama, il u paru
puna ih je svaka grana.
Gledaju te nježno, milo,
kao da bi reći htjele: »Mi smo
trešnje slatke, male,
nek nas svatko sada od vas
sa radošću sve ubere.
Berite nas, kušajte nas!
Uživajte u slatkoći!
Plodovi su naši svježi
za snagu će vam pomoći«.
103 /
Zagrljaj
Zagrli člana svoje obitelji!
Zagrli prijatelja!
Zagrli neznanca!
Pokaži da takva vrsta ljubavi
mora biti bez lanca.
Ne srami se pokazati osjećaje svoje.
Neka te ne muče riječi: »Oprosti, krivnje su moje«.
Ljubav nije samo između muškarca i žene.
Ljubav je svuda oko nas
i mora dotaknuti i tebe i mene.
/ 104
Realnost
Čekam tramvaj.
Tmurno je, prohladno, vlažno.
No to mi nije važno.
Opet promatram ljude oko sebe,
pa me zapravo,
nešto oko srca zazebe.
Stariji bračni par (očito baka i djed)
sa unukom svojom,
dok čekaju tramvaj, čitaju vozni red.
S vrečicama dvjema
(veličine) od jednoga metra i više
i kolicima, punim
u jutro skupljenih plastičnih boca.
A tramvaja kao za inat nema.
Djed se s unukomm šali,
podiže raspoloženje,
a u mislima su mu sigurno
posve drugačije želje.
Supruzi tiho govori: »Ovo je za danas sve.
Toplo se nadam
da će sutra biti više, barem do jedne pedesetice (5o kuna)«.
105 /
Zvuci
Zujanje, brujanje,
šištanje, pištanje,
trubljenje, cvilenje,
smijanje, pjevanje,
svađanje, cvrkutanje, sviranje,
cičanje, vrištanje,
brbljanje, podbadanje, ogovaranje
– sve su to zvuci svakoga grada,
pa nek se u toj zbrci svatko snalazi sada.
/ 106
Nada
Miris suhog lišća,
što s drveća pada,
miris vlažne zemlje
i zelene trave,
pa i nekog cvjetka
što kasno je cvao
i stidljivo do sada sunčeve zrake krao.
Još se cvjetak
nada tamo ispod grma
da će dugo cvasti jer ga čuva šuma.
Ali, cvjetić naivan je,
dani su sve kraći,
pa će vrlo teško,
opet zrake sunca naći.
107/
Šarena slika
Na livadi podno brijega
ima još ostatka snijega.
Visibabe, bijele male pognule su svoje glave,
pa u zemlju glede, ne bi li mogle naći cvjetak
sa imenom djede.
I zvončića malih ima ali im se zvon nečuje,
nego svaki tiho sada proljeće nam navješćuje.
Pa šafrani bijeli-modri
i jaglaci žuti s njima
stvorili su sag šareni.
/ 108
Stari park
Prolazim između drvoreda platana
stazom staroga parka.
Kiša spire s neopalog lišća
tragove ljeta žarka.
Slijeva se niz glatka povijena stabla,
niz grane i raspršuje prozirne kapljice
po ostatcima zelene trave.
Klupe drvene, potrgane
i za njih nitko ne mari.
Po stazi i sa strane debeli sag
od listova palih.
Do jučer je to lišće još šuštalo
dok hodali smo po njemu,
a danas mokro i sjajno šapuće:
»Uspomene su tu.«
109 /
Tepanje
Ne učite malu djecu i ne pomažite im u tepanju.
Ona drugačije za sada ne znaju.
Svoje će iskustvo u govoru steći,
kad postanu stariji i veći.
/ 110
Mačak i gušter
Gledajte, gledajte, nešto!
Mačak guštera lovi vješto.
Gušter je mudar, naivan nije
bježi od mačka, pod list se skrije.
Juri pod grm, pod kamen,
a oči mačka žive su ko plamen.
Iskustvo lovca, brzina skoka
gušteru rep pao u tren oka.
Mačak se sada veselo igra
živi se rep vrti kao čigra.
Gušteru pojava dobro je znana,
brzo će proći njegova rana,
i rep će izrasti za par dana.
111 /
Djevojčica
Malena sam djevojčica.
Tatina i mamina ljubimica.
Djedovi i bake vole me jako, jako
i sigurna sam da će uvjek biti tako.
Vesela sam i nestašna.
Govore mi, da neke stvari nisu za male.
Znam da to ozbiljno kažu i da se ne šale.
Priznajem, nekada ne volim slušati njihove priče i mislim:
»Što me se to tiče«.
Onda shvatim da mi dobro žele,
pa ih poslušam, a oni se vesele.
/ 112
Dva muškarca
Dva muškarca »ozbiljan« razgovor vode.
Onaj mlađi začuđeno pita:
»Kuda bi stigao da na kraj svijeta ode?«
Kako to,
da svi avioni tako visoko lete?
Kako to,
da se granje drveća od vjetra ne zaplete?
Zašto sve ptice nemaju velika krila
i zašto mama kao i oni ne bi muškarac bila?«
Dva muškarca,
visoki i niski,
otac i sin
prijatelji vrlo bliski.
113 /
Djed
Svi odrasli kažu: »Kako je sijed«.
A meni se čini da su mu vlasi, brada i brkovi ispod nosa
kao na boru vilina kosa.
Kada mu sjedim u krilu,
slušam priče što kazuje,
kada na sagu vozimo autiće i vlakove,
ta me »vilina kosa« po licu miluje.
Djed i ja se tada slatko smijemo.
Volim se igrati sa svojim djedom.
/ 114
Izgubljen u šumi
Jedan mali sivi zeko – bijelog repa
otiš’o je predaleko pa okolo luta.
Uplašeno srce jako, jako kuca
a zeko kroz suze i jeca i štuca:
»Zašto nisam slušao što mi mama kaže,
sad me otac, braća, sestre
svud po šumi traže«.
115 /
Želja
Mala jedna kišna glista odmara se ispod lista.
Lijepo joj je.
Zemlja topla, vlažna, meka
ali joj ipak nešto smeta.
Eno tamo s one strane
ima više lijepe trave.
Visoka je i zelena,
pa i sočna do korjena.
Misli glista: »Kako moći
do te divne trave doći?«
Skupi svoje kolutiće,
polahko se sve pomiće preko mokre ceste sjajne
i otkriva neke tajne:
»Nije lahko učiniti sve što možeš zamisliti«.
Zato glista mora znati,
da na cesti nesmije stati.
Gusti promet, velike gužve,
putovat će mnogo duže.
Široka je ova cesta
Ali za gliste nema mjesta.
/ 116
Kozlići
Dva kozlića mala svijet su ugledala.
Sve je tako neobično
mnogo toga ima,
pa skakuću sve u krug – i počinje igra.
Nestašni i razigrani,
bijeli i šareni, repići im maleni.
Na glavi dvije kvržice
kad narastu bit će rogovi.
Zaista vole skakutati,
zadnjim nogama se odbacivati
i prepreke preskakivati.
Vole se s glavama sudarati
i po zelenoj travi trčati.
Možeš ih tako cijeli dan gledati
i s njima se zabavljati.
117 /
Znatiželja
Znatiželjno je dijete svako.
Tome se može doskočiti lahko.
Pokazati mu treba sve što ga zanima,
te kakove štete ili koristi od stvari i dogođaja ima.
/ 118
Povjetarac
Ja sam dječak povjetarac.
Volim igrati razne igre:
vrtjeti se u krugu poput čigre,
plesti se između grana drveća,
skidati latice s rascvjetalog cvijeća.
Milovati dječje obraze rumene
i sušiti im mekane vlasi,
vlažne od igre nestašne.
119 /
Gledaj mama!
Gledaj mama!
Gledaj kolika voda!
Gledaj tamo,
žabica po velikom lišću hoda!
Ribica je iskočila iz vode,
a gledaj tamo patak i patka
svoje pačiće na plivanje vode.
Mama hajde! Gledaj! Dođi!
Idemo i mi hodati po vodi.
/ 120
Labudovi
Dva labuda bijela ptičji bračni par,
dali su prirodi svoj najljepši dar.
Izlegli iz jaja labudiće male,
pa se sad na jezeru sa ponosom hvale.
Mladunčad je sivkasta
nema bijele boje
a mala im krilca k’o antene stoje.
Za letjet im ona za sada ne služe
ali zato plivaju sve bolje i brže.
121 /
Volim
Volim cvijeće,
volim travu,
volim malu bubu-maru.
Volim mrava pa i puža.
Djeda, baku, mamu, tatu,
volim dragu pticu svaku.
I sve one lijepe dane
sve što mi u srce stane.
/ 122
Vragolasta moda
Tko to ponosno svijetom hoda?
Naravno moda.
Izlazi iz svojih kuća ozbiljna, luckasta, vruća.
Nosi sa sobom svoja djela:
haljine, odijela, hlače kratke i duže
na točkice, crte, ruže.
Kose duge rasčupane ili glave sjajne obrijane.
Obuća!
Nekada lijepa nekada nemoguća.
Nekada lagana kao za balerine,
a nekada takva kao da se ide u planine.
Da li je to lijepo ili je »fora« tak’a
da rukavi vise puno preko šaka?
Kad su hlače ispod pupka
izgleda da nema struka.
Odjeća je »slojevita« po duljini različita.
Sve visi na svoju stranu.
Djevojka je odjenula to što je za njenu mamu.
123 /
A i momci morate znati
često »popale« robu tati.
Hlače s turom do koljena,
džepovi im kod gležnjeva,
košulje su velike tako da poletjet može lako.
Pogledajte u zrcalo i znat ćete što je pravo.
/ 124
Lisica – lija
Mudra jeste teta lija, to je stara stvar.
Ona vrlo često zna napravit kvar.
Voli krasti koke, patke, guske i puriće,
pa ih nosi sve do šume u svoje sklonište.
Tu nahrani svoje mlade da postanu veći,
i oni će jednog dana lukavost i mudrost steći.
125 /
Mali medo
Nanjušio mali medo zrele kruške.
Uokolo stabla hoda podignute njuške.
Kruške zrele,
žute-crvene, visoko na grani.
Misli medo: »Ma tko mi brani,
da bar jednu sad uberem,
nevolja je sad u tome,
što još ne znam da se penjem«.
Ne zna medo da je drvo visoko
i glatko, pa će sada tužno
gledat ono gore slatko.
/ 126
Skakavac
Imam jake zadnje noge,
one mene svugdje vode.
Odbace me nadaleko.
Mogu skočit’ sve do šume i do polja.
To je dobra volja moja.
Volim skakat’ lijevo-desno,
samo da mi nije tijesno.
Skočit ću na livadu
u zelenu travu,
tamo ima mnogo cvijeća
da sakrijem glavu.
127 /
Ptičica
Jedna je ptičica mala izgubila jato svoje,
i ostala posve sama. Letjela je,
sjedala na gole grane
od grmova i drveća.
A na jednom, eto, sreća!
Vidjeo je vođa jata,
to je bio njezin tata.
/ 128
Rano proljeće u šumi
Šuma je još gola,
bez lišća i trave,
tek su poneke visibabe rascvjetale glave.
Tu i tamo ima i zvončića malih
i svi željno očekuju
da dođu dulji dani.
Zemlja je sva mokra,
mekana i skliska.
Drveće visoko čuva svoje grane,
pa i ono čeka
sve toplije dane.
Od velike vlage sve se isparava
pa se magla vuče
između stabala.
A kad vjetar
puhne jače il slabije
i zasvira svoje razne melodije,
snažno njiše gole grane,
zelene borove i oni se druže
i tiho mrmore.
129 /
Život
Život je,
da tako kažem, divna stvar
.
Ma! Kakva stvar?
To je svima nama
od prirode dar
.
Može biti lijep i ružan
.
Može biti veseo i tužan
.
Može ti nanijeti brige i boli,
a može učiniti
da te netko mrzi ili voli
.
Ovisi o tebi
kako na to gledaš,
pa se boriš
i nikome nedaš,
da ti kroji život
po svojem modelu
.
Odbaci ono
što ti ne odgovara
uživaj u životu,
koji ti u duši i srcu sreću stvara
.
/ 130
Da li ima?
Dal’ na svijetu igdje ima
netko baku takvu?
Nama može ispuniti skoro želju svaku.
Kažemo joj: »Bako! Tvojih bi kolača«.
Ona klikne: »Odmah!« i posla se laća.
Na stolu je pripremila brašno, jaja, džema.
Orahe je nasjeckala
(bit’ će neka krema)
Gledamo je iz prikrajka
kako vješto sprema,
ja vam kažem prijatelji
bolje bake nema.
Ispekla je pogačice,
roščiće, kuglice,
a nama se od veselja ozarilo lice.
131 /
Neobični susjedi
Na livadi jedno drvo
– osamljeno, nakrivljeno.
Kora mu je izborana,
prepuna je starih rana.
Grane suhe-raspucane,
od vjetrova polomljene
od gromova rascjepljene.
Ali drvo ipak živi.
Svojim lišćem čini hlada.
Ispod debla, kod korjena
užurbanost vel’ka vlada.
Na tisuće crnih mrava u koloni žurno hita.
Dotiču se ticalima,
svak’ za svoga druga pita.
Dogovor je među njima običaj još iz davnina
i tako će uvijek radit’ sve po svojim pravilima.
/ 132
Svašta
Ljudi moji kud sam zašla?
Svakolika čuda našla.
Ispod bora,
pokraj mora,
na desetke
raznih stvora.
I da znate mili moji
tu se nitko, nikoga
ne boji, niti stidi
ili srami.
Tjelesa su razna tako,
pa pogledaj, sad ovako.
Kipi salo na sve strane
ili od bake
ili od mame.
Pa i muški,
nije šala,
takmiče se
radi sala.
A ja mislim:
“zašto tako?”
sigurno im nije lako.
Dobra hrana,
dobro piće,
a tijelo se
manje miče,
pa se lijepo
opustilo,
i vidite što se zbilo.
133 /
Na tržnici
Pijem kavu ispod suncobrana,
jutro je
.
Sunce žari
.
Nije ni pola dana
.
Na tržici sam
.
Ljudi hodaju,
kupuju
.
Neki prigovaraju:
“Zašto su ove trešnje tako mekane?”
“Zašto su ove višnje tako kisele?”
“Gledaj marelice kako su sitne.”
“Neću ih kupiti nisu mi bitne.”
“A vidi ribe, čudne su. Kako koje.
Neke sive neke modre boje.
Da li su morske ili slatkovodne?
Baš je čudno! Neke imaju bodlje.
Zbog neodlučnog biranja,
pa uz to i dugotrajnog hodanja,
zabole noge.
Kupci odlaze u kafić,
popiti kavu
i čašu vode.
DIGITALNI OBLIK KNJIGE : Urednica Mirela Buzov posvetila s ljubavlju dragoj Slađani Vresk.